Sanatorij Brestovac i Vila Rebar

Bolnica (Sanatorij) Brestovac
 
 
 
 
Uz ovaj sanatorij ide i jedna slatka pričica. Milivoj Dežman je bio jako zaljubljen u Ljerku Šram (zagrebačku frajlicu, ljepoticu i glumicu). Bila je to prava ljubav no ona se u jedom trenu razbolila. On je njoj za ljubav dao sagraditi sanatorij za tuberkulozne bolesti na padinama Medvedice. Bolnica je sagrađena 1909. godine u prekrasnom šumskom okruženju. Ubrzo je postala jedna od najmodernijih bolnica i jedina bolnica za tuberkulozne bolesti u jugoistočnom dijelu Europe. Tužna je činjenica ta da mu je ljubav života, Ljerka Šram, umrla na rukama. Sanatorij se u jednom trenu proširio jer više nije mogao primati toliku količinu pacijenata. 1968. godine bolnica se zatvorila jer su došli novi načini liječenja i modernija tehnologija pa se liječenje preselilo natrag u grad. Od tada ta bolnica zjapi prazna. To je sada poligon za Paintball. Stari oronuli zidovi, hrđave ograde, raspadnute škripave stepenice, viseće šipke, miris ustajalog zraka, tragovi boja i debeli sloj lišća samo su neki od prizora koji vas mogu zateći pri posjetu Brestovcu. Nema neke ”glavne” ceste do tamo. Na Google Earthu se pokaže gdje se nalazi ali nema nikakvog modernog puta do bolnice. Vjerojatno neki makadam ili stara stara jako stara cesta.
 
 Legenda je ta da je bolnica ukleta. Ne bi me čudilo. Neki su ljudi rekli da su znali viđati čudne stvari i osjećati neku energiju u tom okruženju. Priča se da ima i tunela ispod bolnice. U njih se navodno ulazi kroz stari podrum bolnice i ne zna se točno kud on vodi. Negdje sam čuo (ali ne vjerujem da je to istina) da su ti tuneli povezani s onim u gradu i da su neke pacijente koji su bili zarazni, gubavi i jako bolesni tako prevozili. Moguće je da se samo nalazi sklonište. Ne možemo to potvrditi jer je opasano (sve je staro, hrđavo i raspadnuto) a i u vlasništvu je zarazne bolnice u Rockfellerovoj ulici u Zagrebu (na Zvijezdi) i Paintballa. Ono što sa sigurnošću mogu reći je to da se tamo zna skupljat ekipa koja pije, napušava se, drogira i tako… Nije ni čudo da onda vide duhove xD – A tko zna?
 
Tu se Pavelić odmarao i uživao život. Iz neslužbenih informacija saznajem da se poslije njega to pretvorilo u planinarski dom i disco (vikendima). Tam su naši stari išli na čagu navečer. Rekli su da je bilo super uređeno i da je atmosfera uvijek bila super.

Zanimljivo je to što je Pavelić dao izgraditi hrpu bunkera i tunela koji su se koristili kao skonište, spremnici i evakuacijski put. Labirnit tunela se isprepliće ispod vile i ne zna se kud određeni tuneli vode. Jedna zanimljivost je ta što je jedan dio tunela zazidan. Neki kažu da se taj dio tunela urušio u potresu i da je spojen zajedno s gradskim tunelima pod centrom  Zagreba. (O tome ću pisati u sljedećem postu) . Kažu… da u tom razrušenom tunelu se skriva blago ali su ga zazidali. Zanimljiva stvar je ta što je netko na tom kraju tunela gdje je zazidan počeo bušiti sa pneumatskom bušilicom ali neuspješno. Vidi se rupa od bušenja ali se samo vidi debeli sloj betnona i ništa više. Netko je stvarno bio uporan. Hmmm… Ovako – Tko bi zidao tunel? Tunel bez izlaza? – Pa to ne postoji. Onda se to ne zove tunel. Sto posto postoji neka caka u tome ali ta tema je još mnogim ljudima strana i nepoznata.
 
Neki ljudi kažu da se ti tuneli granaju i granaju…. Sljeme ima tunela. Da ih skužite za to treba imati oko. U Markuševcu se također nalaze tuneli. To je također pod Sljemenom. Sva ta zona ima tajnih prolaza, bunkera i tunela koji su se koristili u II. Svjetskom ratu itd.

Preuzeto sa: studosfera.net
 
 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Povijest zagrebačkih gradskih i prigradskih naselja, kvartova, ulica, parkova..

Tuneli pod centrom grada

Tajna Kožarske ulice